Moj grad

Prevencija samoubistava: Zašto se i dalje stidimo da potražimo pomoć?

Foto: Pixabay/ilustracija

Foto: Pixabay/ilustracija

Samoubistvo je treći vodeći uzrok smrti među mladima uzrasta od 15 do 29 godina, upozorava Svetska zdravstvena organizacija. Takođe, navodi da više od 720.000 ljudi godišnje počini samoubistvo.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, tokom 2024. godine suicid je počinilo 703 ljudi – 535 muškaraca i 168 žena.

Veći broj suicida među muškarcima

Podaci Republičkog zavoda za statistiku (RZS) pokazuju i da se u periodu od 2013. do kraja 2022. godine u Srbiji  dogodilo 9.801 samoubistvo. Prema polu, kod muškaraca je zabeležen 7.381 suicid, a kod žena 2.420.

Na osnovu podataka može se videti da je broj suicida veći među muškarcima. O mentalnom zdravlju muškaraca Boom 93 razgovarao je sa sa psihologom Nemanjom Đorđevićem, kao i sa psihijatrom Vojinom Kuzmanovićem.

Takođe, u novembru 2024. godine sproveli smo anketu koja je  pokazala su da većina muškaraca koja je u njoj učestvovala nema naviku da redovno posećuje psihologa ili psihoterapeuta.

Prema rečima psihologa Nemanje Đorđevića, jedan od verovatnih razloga za veći broj suicida među muškarcima može pronaći u komunikaciji.

„Pokušaj samoubistva je često, posebno kod tinejdžera, vrsta poruke, doduše radikalne, na koju se osobe odlučuju kada svi drugi pozivi u pomoć ostaju bez odgovora. Kada se traži pomoć, priznaje se drugima nemoć osobe da se sama izbori sa izazovima koji se pred njom nalaze“, kaže Đorđević.

Objašnjava da se tu dolazi i do kulturološkog obrasca ”jakog muškarca”, trenutne ili buduće glave porodice, koji mora da pokaže da može da se nosi sa svim izazovima postavljenim pred njim i onima koji od njega ”zavise”.

„U takvom kulturnom obrascu, teško je priznati i sebi da postoji problem čije rešenje prevazilazi naše sposobnosti. Verujem da se ovde nalazi deo odgovora na pitanje većeg broja smrti samoubistvom kod muškaraca“, rekao je Đorđević.

O stigmi kada je u pitanju mentalno zdravlje i kulturološkim obrascima za Boom 93 govorio je i psihijatar Vojin Kuzmanović.

Prema njegovim rečima, sve što ima veze sa mentalnim zdravljem u društvima kao što je naše, ali i u mnogo razvijenijim društvima, delom je – stigma. Ta stigmatizacija se odnosi i na neke kulturološke modele. 

„Taj osećaj sramote i osude od sredine u kojoj živi, porodice, postoji zbog nekih patrijarhalnih modela iz ranijih godina, da ne kažem veka, gde je muškarac kao osoba instrument funkcionisanja jedne porodice, a ne učesnik u njoj. On je kao Robin Hud: donese srnu, stavi je na sto, i to je njegov posao – prehranjuje porodicu, a socijalne relacije, komunikacija, uklopljivost sa članovima porodice, to ne spada u domen njegove potrebe. Ti modeli su malo prevaziđeni”, rekao je psihijatar. 

Kako objašnjava, sada dolazi do interpersonalnih relacija, do angažmana, te muškarac dobija istu poziciju kao majka u porodici.

„Tu se oseća, kao jedan relikt prošlosti, da muškarac ne funkcioniše dobro u tom modelu ili u modelu sa spoljnim svetom ili u okviru porodice, a da je stigma reći da ima problem i da hoće da potraži pomoć. To je osnovni momenat”, rekao je Kuzmanović.

Podatak  koji ističe jeste da je 80% poremećaja mentalne ravnoteže kod muškaraca vezano za partnerske odnose, u okviru porodice, gde je osećaj srama okrenut prema ženi. 

„On ne sme da da ispolji svoja osećanja, da kaže ženi da ima problem, da ne može da ga rešava. Često su i žene kao partneri u tom odnosu u srpskom društvu sekantne. Tako se stvara jedno nepoverenje da se on ispoljava i odatle kreće poremećaj mentalnog zdravlja, odnosno javljanje određenog psihijatrijskog poremećaja”, objašnjava psihijatar. 

Na problem stigme upozorava i Svetska zdravstvena organizacija.

„Stigma, naročito ona koja se vezuje za mentalne poremećaje i samoubistvo, znači da mnogi ljudi koji razmišljaju o oduzimanju sopstvenog života ili su pokušali samoubistvo, ne traže pomoć i stoga je ne dobijaju. Prevencija samoubistva nije bila adekvatno rešavana zbog nedostatka svesti o samoubistvu kao velikom javnozdravstvenom problemu i zbog tabua koji u mnogim društvima postoji kada je reč o otvorenom razgovoru o ovoj temi”, navodi SZO.

Suicid jedan od pet najčešćih uzroka smrti u populaciji od 15 do 19 godina

Prema istraživanju UNICEF-a iz 2021. godine, svako sedmo dete i adolescent u dobi od 10 do 19 godina u svetu živi s dijagnostifikovanim mentalnim poremećajem. U grupi od 15 do 19 godina suicid je jedan od pet najčešćih uzroka smrti.

U 2024. godini u Srbiji je zabeleženo sedam suicida u tinejdžerskom periodu, pokazuju podaci RZS. Jedan slučaj zabeležen je u uzrastu između 10 i 14 godina, a šest između 15 i 19 godina.  Takođe, podaci RZS pokazuju i da se u periodu od 2013. do kraja 2022. godine, dogodilo se 105 samoubistava među decom osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta.

O suicidu među mladima Boom 93 ranije je razgovarao sa psihijatrom Jasminom Medurić.

„Uzroci suicidalnih misli su različiti: od provokacija vršnjaka, lošeg vrednovanja u školi do ozbiljih porodičnih problema kao što je alkoholizam u porodici ili druga oboljenja člana porodice”, rekla je dr Medurić.

Kako je danas prenela agencija Beta, u Srbiji svaka peta mlada osoba, uzrasta od osam do 19 godina, ispunjava kriterijum za dijagnostiku barem jednog psihijatrijskog poremećaja, pokazali su rezultati istraživanja koje je sproveo Centar za mlade. Istraživanjem je utvrđeno da se svaki sedmi učenik samopovređivao tokom života.

U ranijoj izjavi za Boom 93 dr Medurić navela je da je samopovređivanje relativno često.

„Pacijenti govore da tada manje obraćaju pažnju na psihičku bol, koja se javlja kada su tuzni ili ljuti. Praktično, na fizički nivo prenose ono što emocionalno doživljavaju. Ponekad mogu ozbiljno da se povrede”, kaže dr Medurić.

Ipak, kako je objasnila, samopovređivanje nije uvek povezano sa suicidalnim mislima.

„Iako neki autori i to smatraju suicidalnim ponašanjem, to ipak nije klasično suicidalno ponašanje”, rekla je dr Medurić.

Svetski dan prevencije samoubistava

Svetski dan prevencije samoubistva, koji se obeležava 10. septembra, prilika je da se podsetimo da je jedan od ključnih faktora u prevenciji iskren i otvoren razgovor, razumevanje i rušenje stigme u vezi sa mentalnim zdravljem. 

Kako se navodi na sajtu Svetske zdravstvene organizacije, postoji nekoliko mera koje se mogu preduzeti na nivou populacije, podgrupa i pojedinaca radi prevencije samoubistva i samopovređivanja. LIVE LIFE inicijativa SZO za prevenciju samoubistva, preporučuje sledeće ključne, efikasne i na dokazima zasnovane intervencije:

  • - ograničiti pristup sredstvima za izvršenje samoubistva (npr. pesticidi, vatreno oružje, određeni lekovi);
  • - sarađivati sa medijima radi odgovornog izveštavanja o samoubistvu;
  • - podsticati razvoj socio-emocionalnih životnih veština kod adolescenata;
  • - rano prepoznati, proceniti, zbrinuti i pratiti svaku osobu pogođenu suicidalnim ponašanjima.

Svetski dan prevencije samoubistava ustanovljen je 10. septembra 2003. godine kao zajednička inicijativa Međunarodne asocijacije za prevenciju samoubistava i Svetke zdravstvene organizacije (SZO).

Nacionalna SOS telefonska linija radi 24 časa dnevno, svakog dana u godini, a pozivi su besplatni.

Broj telefona je 0800/309-309.

Svim zainteresovanim građanima i svima kojima je pomoć potrebna (osobama u krizi, njihovim porodicama, prijateljima, kolegama i okolini) dostupan je multidisciplinarni tim edukovanih profesionalaca iz domena mentalnog zdravlja 24 časa dnevno.

SOS linija eCentra Srce dostupna je svakodnevno od 14 do 23 sata. Broj telefona je 0800 300 303.